Dvojezično mišljenje je kognitivni fenomen koji postoji kada jedna osoba redovno misli na dva ili više jezika. Kada govorimo o mišljenju i razvoju mišljenja, neizostavno pomislimo i na osnovno sredstvo mišljenja. A to je jezik. Uz jezik, misli se formiraju, konstruišu i organizuju. Jezik je instrument za razvoj pojmovnog i apstraktnog mišljenja.
Dvojezično mišljenje
U današnjem svetu dvojezičnost nije retkost. Isto tako i u ranijem periodu života na planeti Zemlji, dvojezičnost nije bila strana. Ona je doprinela međusobnom upoznavanju i razvoju mnogih kultura i napretku civilizacije. I danas dvojezičnost proširuje um pojedinca na različite načine. Njegove perspektive odnosno način gledanja na stvarnost. Ali i njegov uspeh u svetu.
Rana dvojezičnost postoji kada dete od rođenja ili, prema nekim gledištima, do sedme godine usvaja dva jezika. Dvojezičnost utiče na formiranje specifičnih veza u dečjem mozgu koje utiču na misaone procese. Pa tako dvojezičnost pozitivno doprinosti fleksibilnosti procesa mišljenja i većoj i boljoj kontroli misaonih procesa. Konstantna kontrola i smena između različitih jezika doprinosi razvoju jedinstvenih veza u mozgu dvojezične osobe. Ove veze se formiraju između različitih anatomskih delova njegovog mozga. Anatomske specifičnosti i aktivnosti u sivoj i beloj masi mozga doprinose stvaranju kognitivnih rezervi i odloženom starenju mozga. I pored toga, dvojezičnost se u mozgu dece i odraslih razvija potpuno prirodno i bez većeg napora. Time zaključujemo da su ljudi obdareni sposobnošću da govore više od jednog jezika od najranijeg perioda.
Kako dete razvija dvojezičnost?
U nekim uslovima deca postaju dvojezična prirodno. Na primer uz roditelje koji govore različite jezike. Ili ukoliko porodica živi u dijaspori gde u društvu koriste drugi jezik u odnosu na onaj koji govore kući (maternji jezik). Da bi dete razvilo oba jezika, ono mora biti izloženo ovim jezicima značajno vreme.
Roditelji treba da razmisle o balansu između dva jezika koje dete usvaja. Koliko dete sluša jedan i drugi jezik i koliko ima priliku i da govori, komunicira s njima. Osim toga koliko vremenski je dete izloženo ovim jezicima, važan nam je i kvalitetan podsticaj. Potpuno je prirodno da dete učestvuje u komunikaciji sa različitim ljudima ili u različitim aktivnostima na drugačijem jeziku. Ovo utiče na različite osećaje i osobine koje će dete razvijati prema ali i uz svaki od jezika. Na primer, za maternji jezik koji dete usvaja najviše unutar familije, odrasla osoba vezuje više osećanja. Kasnije ih lakše ispoljava i govori o njima na tom istom jeziku. Veoma često odrasli dvojezični govornici izražavaju posebne emocije prema maternjem jeziku. Isto tako, jezik na kom je dete školovano kasnije doprinosi lakšoj profesionalnoj komunikaciji na tom jeziku. Ovo se povezano sa tim da je vokabular koji dete uči u školi omogućio lakše izražavanje misli na tom jeziku i u poslovnim zadacima.
Ipak, ovo nije univerzalno pravilo i veoma zavisi od toga kako odrasla osoba čuva i koristi znanje u svojim jezicima.
Širina u mišljenju i bogatstvo rečnika
Bogatstvo rečnika u svakom od jezika može odrediti i širinu u mišljenju koje je odrasla osoba razvila. Prema lingističkom relativizmu jezik značajno utiče na percepciju sveta. Tako veći broj reči u jednom jeziku za neke pojave (boje, vrste snega, neka emotivna stanja..) znači da će veći broj ljudi koji govore ovaj jezik više primećivati ove pojave. Reči olakšavaju i usmeravaju naše misli. I čine ih bogatijim. Isto tako, rod imenica u različitim jezicima može uticati na neke stavove ili percepcije stvarnosti. Pa tako imenice u ženskim rodovima možemo doživljavati drugačije nego one u muškom rodu.
Ovo ukazuje da reči sa kojim se susrećemo i koje koristimo utiču na naše mišljenje i pogled na svet koji nas okružuje. Dvojezičnost doprinosi stvaranju različitih iskustava koja utiče na formiranje ličnosti. Bogatstvo različitih jezika može nam proširiti vidike i time učiniti život kvalitetnijim. Pa je tako dvojezičnost put kojim budimo benefite dvojezičnog mišljenja.
