Psihološki snažno i otporno dete (uvod)

Psihološki snažno i otporno dete (1)

Sadržaj

Psihološki snažno i otporno dete svi želimo. Dete se ne rađa psihološki otporno ili neotporno. To je veština, tačnije skup veština i tehnika koje se stiču i uče. Tu roditelj može da pomogne.

Psihološki snažno i otporno dete

Postoji izreka koja kaže: „Ne traži od Gospoda lakši teret, već jača ramena“. Ne možemo u životu izbeći poteškoće niti možemo svoje dete zaštititi od toga da doživi neuspehe. U životu ga čekaju fantastične i divne stvari, ali i povremena razočaranja. I što bude živelo ispunjenijim i svrsishodnijim životom, i povremenih bolnih trenutaka će biti više.

Psihološki snažno i otporno dete (uvod) - Psiholoski snazno i otporno dete 3

Da li treba izbegavati neuspehe?

Nije ni svrha rasta i razvoja u životu da izbegnemo neuspehe, već da naučimo kako da im pristupimo. Ne plašimo se mi budućih događaja kao takvih, već naše reakcije na njih. Može biti i da se srećne osobe, zadovoljne sobom, koje vode ispunjen život, ne razlikuju mnogo od nesrećnih i nezadovoljnih osoba, po količini teškoća koje im je život doneo. Ono što ih sigurno razlikuje je – ima li ta osoba potreban psihološki alat da od minusa napravi plus, da se oporavi nakon teškoće i izraste jača i sa više samopoštovanja. Ume li da napravi tu limunadu. Razlika je u  njihovoj psihološkoj otpornosti, rezilijentnosti. Kao pomenuta gumena površina, koliko nam je lako da se nakon poteškoće koju doživimo vratimo u normalno stanje funkcionisanja. „Normalno“ je naravno relativan termin, jer nakon teških događaja, trauma, ne možemo da se vratimo na staro. Promenjeni smo trajno, ali možemo da otkrijemo drugačiji pristup  ili čak da doživimo psihološki rast (da nam bude bolje nego pre – jer smo stvorili drugačije prioritete, počeli više da vrednujemo život itd).

Mnogo je važno da razumemo sledeće:

Dete se ne rađa psihološki otporno ili neotporno. To je veština, tačnije skup veština i tehnika koje se stiču i uče. One podrazumevaju sledeće: veštinu kako da redefinišemo neuspeh, kako da budemo optimistični, neustrašivi, hrabri, da pokazujemo inicijativu u vezi sa svačim što nam je važno, šta da radimo sa svojim greškama, kako da i u teškim vremenima po nas sačuvamo samopouzdanje i tako dalje.

Te veštine i tehnike se uče tokom života i njih prilagođavamo svojoj ličnosti i koristimo na način koji je u skladu sa našim vrednostima i temperamentom (jer, recimo, tehnika samozaštite od agresivnih ljudi koja je savršena za glasne i ekstrovertne osobe, biće potpuno neupotrebljiva za tihe i introvertne. Oni, pak, imaju svoje tehnike koje su bar jednako moćne kao i one prve, ali su drugačije).

Šta je snažan čovek?

Kada kažemo „psihološki otporan čovek“, iliti snažan čovek, većina ljudi zamisli nekoga ko retko ili nikad ne pokazuje (ili čak i ne oseća) strah, ne muče ga dvoumljenja, kajanja, ne pokazuje tugu itd. Međutim, da bi čovek bio istinski psihički snažan, neophodno je da oseti i strah i tugu kada im je vreme i mesto (dakle kad zaista treba da bude uplašen ili tužan), zatim je neophodno da bude ok sa tim svojim osećanjima i naposletku je potrebno da zna šta sa njima da uradi. Svako osećanje ima svoju ulogu i svoj zadatak i kada ga osetimo, treba da se zapitamo šta je zadatak te emocije. Ako osetimo ljutnju, zapitajmo se zbog čega se ljutimo (je li ljutnja na mestu – je li neko nešto loše uradio) i potom šta možemo da uradimo po tom pitanju. Ako otkrijemo da to nije ljutnja nego zavist, šta sa tom informacijom možemo da uradimo? Da napravimo plan u kojoj oblasti i na koji način da sebe popravimo i poboljšamo, pa da više ne osećamo zavist. Ako je tuga, za čim žalimo? Kako sebi da olakšamo period žaljenja, kako sebe da negujemo dok ne prođe.

Psihološki snažno i otporno dete (uvod) - Psiholoski snazno i otporno dete 2

Dozvoliti emocije

Čovek koji ne oseća teške emocije nije jak. On je u otporu, u poricanju. Pošto izbegava neprijatne misli i razgovore, on time ograničava sopstveni rast i sputava razvoj bliskosti sa drugim ljudima. Dozvoliti sebi da osećamo emocije, prepoznati koje emocije osećamo i koji je njihov uzrok i znati šta da radimo sa njima i kako da ih iskoristimo da još porastemo je važan deo alata psihološke otpornosti.

O svim detetovim emocijama treba razgovarati, i naučiti ga da svoje emocije što jasnije prepozna.

avatar
Psihoterapijom se bavi od 2010. godine, najviše iskustva ima u radu sa problemom samopouzdanja i psihologijom traume.

Podeli ovaj članak sa prijateljima

Facebook
Twitter
LinkedIn
Telegram
WhatsApp
Skype
Email
Oktal - Multimam Jan24 Side
Esensa DevitinD3k1
Esensa Propomint
Gasimenti
Femibion 1 i 2
Femibion 1 i 2
Femibion
Femibion
Femibion 2
Dynamic.rs
Dynamic.rs
Dynamic.rs
Najnoviji članci

Šta prethodi govoru deteta – 2 ključne sposobnosti

Gasimetin kapi – Za grčeve i gasove kod beba i dece

Strahovi trudnica kojih se treba osloboditi (1. deo)

3 pitanja trudnica pre porođaja i odgovori ginekologa akušera

Preporučujemo vam...

Neusaglašenost roditelja u vaspitanju deteta nije retkost. Često se dešava da par kada postane roditelj nema istu ideju o vaspitanju deteta. Koliko god da su se slagali pre dolaska bebe...

Ima mnogo znakova i signala koji ukazuju da je dete pod stresom. Za roditelje to nije uvek lako prepoznati, zavisi od uzrasta detetovog i od detetovo ličnosti. Kako prepoznati da...

Bliže nam se praznici, čemu se deca raduju tokom praznika? Pred nama je predivno doba godine. Svi su nekako euforični i puni ljubavi. Radujemo se kićenju jelke, poklonima, svim nekim...

Dete ne sluša kada mu se obraćate? Zašto se to dešava? Kako da dete ostane sa nama u odnosu, da sarađuje? Situacije kada dete od vas okreće glavu, a vi...