APGAR skor ocena bebe na rođenju. Zašto je potrebna procena/ocena novorođenčeta? Koja su ograničenja APGAR skora?
Ocena bebe na rođenju – APGAR skor
Presecanjem pupčanika, odnosno potpunim odvajanjem od tela svoje majke, novorođenče ostaje prepušteno samo sebi: sa prvim udisajem/plačom pluća počinju da se pune vazduhom, krvotok trpi velike promene, organizam mora sam da obezbedi regulaciju šećera u krvi, regulaciju telesne temperature i brojne druge funkcije. Zbog toga postoji potreba za brzim i pouzdanim metodom procene stanja novorođenčeta na rođenju.
Većina novorođenčadi rođene na vreme uspeva da uspešno savlada prelazak iz zaštićene sredine materice u spoljni svet. Određenom broju beba je, međutim, potreban neki vid potpore. Procenjuje se da 8-10% dece zahteva neku od mera potpore neposredno po rođenju. Dok su malom broju dece potrebne ozbiljne mere podrške /reanimacija. Ovoj deci potreban je pojačani nadzor u narednim danima ili lečenje u intenzivnoj nezi.
1952.g. anesteziolog Dr Virdžinija Apgar, osmislila je brzu i sveobuhvatnu metodu procene vitalnosti novorođenčeta neposredno po rođenju. Sa željom i ciljem da se pažnja osoblja u porođajnoj sali usmeri i na novorođenče. Izabrala je pet objektivnih znakova koji odražavaju stanje deteta na rođenju. Oni se lako mogu proceniti i uspešno primeniti od strane osoblja u porođjajnoj sali.
Koji su parametri APGAR skora – šta ocenjuje APGAR skor?
APGAR skor je broj/ocena koja se izračunava procenjivanjem pet kliničkih znakova kod novorođenčeta. To su srčane radnje, disajnih pokreta, refleksnh reakcija (reakcija bebe na kateter u nosu), mišićnog tonusa i boje kože.
Svaki parametar skora može se oceniti ocenom 0, 1 ili 2. Tako da skor može imati vrednost 0-10. Apgar skor određuje se 60 sekundi posle kompletnog rođenja deteta. Kao i nakon 5 minuta. Vrednosti skora 8-10 označavaju da je novorođenče u odličnoj kondiciji i da mu je potrebno samo rutinsko zbrinjavanje u porođajnoj sali. Vrednosti 5-7 označavaju blažu depresiju novorođenčeta. Vrednosti 0-4 znače da je novorođenčetu potrebna neodložna pomoć. Ukoliko i pored preduzetih reanimaconih mera skor ostaje nizak, odnosno beba se ne oporavlja, nastavlja se njegovo određivanje nakon 10, 15 i 20 minuta. Paralelno sa primenom potrebnih reanimacionih postupaka.
Koja su ograničenja APGAR skora?
Iako se koristi za procenu vitalnosti sve novorođenčadi, APGAR skor nije potpuno prikladan za prevremeno rođenu decu. Depresija novorođenčeta izazvana lekovima koje majka dobije u toku porođaja takođe mogu uticati na vrednosti ocene. Lekovi protiv bolova, anestetici, sedativi. Porođajne povrede novorođenčeta, kao i prisustvu urođenih anomalija, takođe mogu da utiču na vrednost skora.
Procena skora je subjektivna?
U poslednje vreme vršeni su brojni testovi koji su pokazali do koje mere je ocena podložna subjektivnim procenama. Uključujući čak i one elemente koji deluju laki i pouzdani za procenu, kao što je srčana radnja(broj otkucaja srca) novorođenčeta. Zbog ove subjektivnosti preporučuje se da skor ne određuju osobe koje su učestvovale u porođaju. Već neko drugi prisutan u porođajnoj sali, što najčešće nije moguće ostvariti.
Savremene smernice za reanimaciju novorođenčeta nalažu da se, ukoliko postoji depresija deteta na rođenju, ne čeka da se navrši 60 sekundi od rođenja da bi se odredio skor. Već se nakon 20-30 sekundi po rođenju pruža pomoć novorođenčetu, pre svega u uspostavljaju disanja.
Procena vrednosti APGAR skora – studije
Proteklih decenija brojne studije pokušale su da procene vrednost APGAR skora u predviđanju preživljavanja i dugoročnih posledica teškog porođaja i depresije novorođenčeta na rođenju. Pokazalo se da on nije pouzdana za ovakvu procenu i da se ne može koristiti u te svrhe. Naročito da je veoma ograničen prognostički značaj skora u 1. i 5. minutu. Mnogo veći prognostički značaj ima produženo nizak skor (0-3 nakon 15 ili 20 minuta). APGAR skor se takođe ne može koristiti u postavljanju dijagnoze asfiksije.
Šta danas predstavlja APGAR skor
Tokom decenija od uvođenja Apgar skora dobili smo brojne druge, mnogo objektivnije metode procene stanja novorođenčeta. Gasne analize iz pupčanika, određivanje koncentracije kiseonika u krvi pulsnom oksimetrijom. Zatim procenu moždane aktivnosti novorođenčeta savemenim uređajima, neuroradiološku dijagnostiku, patohistološki pregled posteljice.
Da li je on i dalje potreban?
Imajući u vidu i pomenuta ograničenja APGAR skora, u stručnim krugovima postavlja se pitanje da li nam je on i dalje potreban. Preovladava mišljenje da APGAR skor treba zadržati, imajući u vidu njegovo realno mesto i ulogu.
- Da APGAR skor u 1.minutu služi samo osoblju prisutnom na rođenju deteta, kao pomoć u proceni da li je detetu potrebna neka od mera podrške.
- Tako da APGAR skor u 5.minutu služi za procenu oporavka i reakcije deteta na preduzete reanimacone mere i nema veliki prognostički značaj.
- Prognostički značaj ima samo produženo nizak skor.
Poruka za roditelje
Tokom trudnoće kod roditelja mešaju se osećanja sreće i iščekivanja sa brigom i strepnjom da li će porođaj proteći bez komplikacija. Da li će beba biti dobro na rođenju i kakav će biti njen dalji psihomotorni razvoj. Visok APGAR skor na rođenju za roditelje znači potvrdu da je beba uspešno prebrodila svoje prve korake i da nema rizika za njen dalji rast i razvoj.
Informacije o značaju i načinu njegovog određivanja navode na sledeće zaključke:
- Kao metoda, APGAR skor je subjektivna metoda.
- Nije potpuno prilagođen prevremeno rođenoj deci.
- Da AGAR skor u 1.minutu služi isključivo osoblju u porođajnoj sali.
- Iako mnoge bebe dobijaju „čistu desetku“ realno je mali broj beba koje zaista imaju ocenu 10 u 5.minutu, a pogotovu u 1.
- Ocena 8 ili 9 je odlična ocena, koja ima istu vrednost kao desetka.
- Cilj osoblja u porođajnoj sali ne treba da bude da sve bebe dobiju desetku, već da se APGAR skor realno proceni. To u interesu deteta i njegovih roditelja. Beba koja je, na primer, imala 6. u 1.minutu i 8. u 5.minutu, bez primene posebnih mera, je dobro dete i roditelji nemaju razloga za brigu.
- Kada je APGAR skor u 5., 10. i 30. minutu pruža bolji uvid u adaptaciju novorođenčeta na ekstrauterini život. I ima bolju prognostičku vrednost u pogledu preživljavanja i kasnije neurološkog stanja deteta.
- Niska ocena je signal pedijatru da se intenzivnije prati psihomotorni razvoj beba.