Deca prikazuju prostor i oblike na crtežu drugačije. Dečiji crtež će nam uvek biti odraz zatečenog stanja emocija, interesa, karaktera i razvoja dečije psihe u celosti, ali je i test praktične sposobnosti.
Kako deca prikazuju prostor i oblike na crtežu?
Nije slučajno da se dete prilikom polaska u školu testira pomoću crteža. Posmatrajte celokupni opus radova vašeg deteta! Deca do 7. godine volumen, prostor i perspektivu crtaju poput ljudi u epohama paleolita i egipatskog i grčkog slikarstva. Istina, u početku su za demonstraciju deci pristupačniji modeli bez volumena.
Kako pomoći detetu, da kasnije prikazuje volumen na crtežu?
Najpre, dajte detetu da neki predmet modeluje u glini ili plastelinu. Zatražite da posle toga dete isti predmet nacrta na papiru. Možete izabrati motiv lonca, gnezda ili kašike. Dakle, uz crtanje je potrebno priključiti i druge tehnike poput vajanja, da bi dete usvojilo potrebu da prikazuje volumen na svom radu.
Mali kubisti – Deca nekada crtaju postupkom otvaranja, po mišljenju, što liči na radove kubista. Recimo, pri crtanju kuće, nacrtaće i zidove koje ne vide sa jednog određenog stajališta. Retka pojava u ranom dečijem likovnom izražavanju je crtanje profila. Mališani uvek crtaju lice sa prednje strane, uprkos tome što pokušavaju da nacrtaju više strana neke kuće.
Prostor
Detetu je teško predočiti iluziju prostora na papiru. Dečija percepcija prostora je nepotpuna i nejasna. Ukoliko dete želi da nacrta nekoliko likova, prvo će ih nesređeno razbacati po površini papira. Nakon takvog prikazivanja, dete će kasnije sve likove nizati na donjem rubu papira. Visoko iznad toga, pojaviće se linije sunca i neba.

Kasnije, u nedostatku mogućnosti da sve likove nacrtaju jednog iza drugog, deca ih crtaju jedne iznad drugih. Ovaj način prikazivanja likova i predmeta bio je prisutan kod Egipćana.

Rengensko prikazivanje u ranom detinjstvu nam govori da je dečji likovni izraz u fazi likovnog realizma. Često možemo da primetimo da dete crta kuću, tako što nacrta sve što o njoj zna. Zidovi postaju prozirni kao staklo, nacrtan je nameštaj i lusteri, bez obzira na to što se ne vide spolja. Tada je poželjno da mališani vežbaju da posebno crtaju enterijer ili eksterijer.
Možete im jednom zadati temu: ,,Moja soba“, a sledećom prilikom ,,Moje dvorište“. Takođe, dete može crtati i životinje u kavezu. Ovaj način rengenskog ili prozirnog prikazivanja utemeljen je više na dečjim misaonim kombinacijama, nego na realnom izgledu stvarnosti.
Najbitniji lik ili predmet, postaviće u centru i najkrupnije
Mališani prostor prikazuju inverznom, takozvanom obrnutom perspektivom. Najbitniji lik ili predmet, postaviće u centru i najkrupnije. Ostale manje važne rasporediće oko glavnog, centralnog lika ili predmeta. Mališani mogu da vide prividno sužavanje paraleih pravaca, na primer kada posmatraju ulicu ili drvored, ali ne razumeju uzročnost te pojave. Kada pokušaju da prikažu takve pojave, onda dolazi do slobodne interpretacije. To je tolerantno i razumljivo, jer prikazivanje linearne perspektive je za decu mlađeg uzrasta psihološki neshvatljivo. Dakle, svako objašnjavanje im je suvišno.

Na crtežu deteta dominantna je i refleksna slika. Na primer, na jednoj strani ulice kuće i sve ostalo dete će nacrtati u uspravnom položaju, a na drugoj strani ,,izvrnuto“ kao odraz slike na mirnoj površini vode.
Mališani često svoje likove postavljaju u imaginarne prostore ili na jednom crtežu prikazuju dve različite predstave. Stvaraju zamišljeni, nestvarni prostor.
Navedeno prikazivanje prostora i likova, predmeta u prostoru karakteristično je za svu decu sveta u uzrastu do 7.godine. Sva deca na sličan način prikazuju prostor i likove, samo što će svako dete dati iks vibracija u interpretaciji, u skladu sa svojim individualnim pristupom svetu. Na primer, ako dete nekog ne voli, može se desiti da mu išara glavu na crtežu.