Dečiji apetit je promenljiv. Apetit je, po definiciji, želja za hranom. Kako da znam da dete jede dovoljno?
Dečiji apetit, šta je merilo da li dete jede dovoljno?
Glavna briga svakog roditelja i na nižim nivoima lestvice evolutivnog razvoja živog sveta (već kod životinja), je da svom potomstvu obezbedi dovoljno hrane. Takodje, da ono unese u dovoljnoj količini hranu, koja će mu obezbediti normalan rast i razvoj, a posredstvom toga i optimalno zdravlje, sa krajnjim ciljem da to isto potomstvo može da „vodi“ svoj spostveni „normalan“ život, koji će mu pružiiti uslove da i ono, u budućnosti, ima svoje „zdravo“ potomstvo, čime će se obezbediti produžetak vrste.
Takav način „razmišljanja“ duboko je ukorenjen u genetskom materijalu svakog bića i integralni je deo identiteta svih „živih“ vrsta na našoj planeti.

Da li je dete gladno?
Budući de je ishrana kamen temeljac „postojanja“ svake jedinke, razumljivo je da sve majke i očevi, pogotovu u prvim godinama života svog deteta, naročitu pažnju obraćaju na količinu hrane koju ono unosi u organizam, i, ukoliko je po njihovom mišljenju ona nedovoljna, to kod njih izaziva zabrinutost.
Ritam apetita kod dece
Međutim, ono što je jedna od glavnih karakteristika ishrane u tom periodu života, je činjenica da se „normalni“ obrasci unosa hrane i apetit kod dece u nekim uzrastima značajno razlikuju od onih koji su prisutni kod odraslih, koji najčešće imaju redovno tri obroka na dan.
Ono što naročito brine roditelje, ali je, recimo, za dete u drugoj godini života normalna pojava je pojačan apetit (prejedanje) nakon nekoliko dana mnogo „slabijeg“ unosa hrane nego obično.

Šta je glavna karakteristika apetita u prvim godinama deteta?
Glavna karakteristika apetita u prvim godinama života je „promenljivost“. U periodima ubrzanog rasta (period odojčeta, kao i adolescencija) on je pojačan, dok neka deca u godinama između te dve životne „etape“ iako izgleda da skoro ništa ne jedu, normalno rastu i dobijaju na telesnoj težini.

Šta je merilo adekvatnosti ishrane deteta?
Upravo zbog toga, želim da naglasim da su osnovna merila adekvatnosti ishrane rast i razvoj deteta, i ako su oni optimalni, svaki lični utisak o tome da li dete jede dovoljno je samo to i ništa drugo – irelevantan subjektivni doživljaj.